gototopgototop
  1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>

Šokačka grana 1

Šokačka grana

Šokačka grana 2

Sample Image

Šokačka grana

Šokačka grana 3

Sample Image

Šokačka grana

Šokačka grana 4

Sample Image

Šokačka grana

Šokačka grana

Sample Image

Šokačka grana

Šokačka grana 5

Sample Image

Šokačka grana

Stara crkva srušena u Domovinskom ratu

PDF Ispis E-mail

Župna crkva Aljmaškog svetišta bila je skladno arhitektonsko ostvarenje koje je svojom monumentalnošću nenametljivo dominirala ne samo Aljmašem već i širom okolicom. O ovoj crkvi, koja je poznata nebrojenom mnoštvu hodočasnika, autor nije mogao pronaći sve potrebne podatke, kao ni tehničku dokumentaciju.

Aljmaška crkva sagrađena u Strossmayerovo vrijeme, crkva Uznesenja Marijina iz 1850.g. jasno pokazuje sve odlike već spomenutog baroknog klasicizma. Važno je napomenuti da se ne radi o nekakvoj marginalnoj župnoj crkvi maloga sela, već o građevini koja predstavlja najveći hodočasnički centar Marijina kulta u biskupiji, pa i Slavoniji uopće. Riječ je o jednostavnom jednobrodnom objektu sa zvonikom u pročelju. Samo je pročelje vrlo jednostavno raščlanjeno plitkim lezenama na kojima počiva neka vrsta pojednostavljene entablature iznad koje je pomalo zdepasti zabat s Marijinom skulpturom. Zvonik je vijencem sa zupcima podijeljen na dva "kata", a završava s trokutastim zabatom i prizmatičnom metalnom kapom. Iznad vrata, završenih arhitravno, relativno je veliki okulus. Ako ovu građevinu usporedimo s dvadesetak godina starijom franjevačkom crkvom u Zemunu, vidjet ćemo da medu njima ne postoje nikakve bitne razlike. Izmedu ove crkve i nacrta za obnovu župne crkve u selu Glogovnici iz 1855. možemo naći velike sličnosti: pročišćeni klasični sistem lezena i vijenaca, pojava zubaca, manjih pravokutnih polja na fasadama pročelja i zvonika. Te sličnosti, kao i kronološka bliskost dvaju objekata, navode na pomisao da se u slučaju tih dviju crkava radi o istom arhitektu. Uz zadržavanje klasicističkih elemenata, svojom jednostavnošću i već spomenutim načinom raščlambe zidne plohe, ove građevine upućuju na mogućnost utjecaja tzv. Kubičnog stila i inženjerske arhitekture, za koji Olga Maruševski ističe da dominira u arhitekturi Monarhije 1845-50.g.
Druge crkve iz pedesetih godina, poput onih u Sikirevcima (1851), Starom Topolju (1851), Podgajcima (1851), Gundincima (1852), Đakovačkim SeIcima (1859), itd., još su jednostavnije varijante istoga stila. Pritom mislim ponajprije na još jednostavniju artikulaciju njihovih fasada. Te se građevine medusobno razlikuju gotovo samo po tome što neke od njih imaju zvonike postavljene ispred pročelja crkve (SeIci), a neke, poput aljmaške crkve, zvonike koji izlaze iz pročelja (Sikirevci). Prednje i bočne strane tih crkava jednostavno su raščlanjene vrlo plitkim pilastrima (da nema simplificiranih kapitela, mogli bismo gotovo reći lezenama) i vijencima, kako se to vidi u Selcima. Unutrašnjost crkava osvijetljena je relativno velikim prozorima polukružnog ili segmentnog lučnog završetka. (1)

“U Aljmašu je osnovana župa 1807.godine. Do tada je bila filijalno mjesto župe Sv. Mihaela u Tvrđi. Svetištem je ovo mjesto postalo 1704. godine. Na crkvenom prostoru, gdje se nalazi sadašnju crkva postojale su do sada četiri crkve. Prva od šiba i blata a trskom pokrivena, stajala je u vrijeme kada je Aljmaš proglašen svetištem 1704. godine. Druga veća građena je 1708/9.g.” (2)

(1) - DRAGAN DAMJANOVIĆ, Sakralna arhitektura Đakovačke i srijemske biskupije u vrijeme biskupa Strossmayera (1),
Vjesnik Đakovačke i srijemske biskupije, CXXXIII, (2, broj 2, 157 )

(2) - ANTE MARKIĆ, župa Aljmaš, ( podaci dobiveni 25.04.2005. )

Temelji ove crkve su postavljeni od ostataka jedne stare zidane crkve iz kamena i opeke iz srednjeg vijeka koja se nalazila na zapadnoj strani sela, u nedalekom dolu. Gradnja je napredovala tako da su 1710. godine mogli prenijeti Gospin kip u novu crkvu. Bio je postavljen u udubinu zida iza oltara, koju su zatvarala staklena vrata. Crkva se uređivala sve do 1715. godine kada ju je biskup svečano posvetio.
Dana 8. rujna 1715. posvetu crkve u Aljmašu izvršio je đakovački biskup Đuro Patačić, uz brojno svećenstvo i vjernike prvenstveno iz Osijeka. Ovom posvetom crkve uvedena je i treća svečanost, treći hodočasnički dan, blagdan Male Gospe. Taj dan je postao glavnim hodočasničkim danom. Na blagdan Male Gospe skupljalo se i preko 10.000 vjernika, tako da je taj dan Osječanima bio najprikladniji.” (3)

Ona je stajala do velikog požara 1846. godine. Treća koja je stajala sve do domovinskog rata. Nas posebno zanima ta crkva i zato o njoj nekoliko poznatih podataka: Crkva je sagrađena 1848. godine. Vanjske dimenzije lađe su; dužina sa sakristijom iznosi 28 m, širina 12,5 m, visina 9,30 m. Nutarnja dužina bila je 26 m, širina 10 m, a visina 9 m.
Zvonik je bio kvadratnog oblika, a visina je iznosila 25,60 m. Terezijanski stil. Unutra je bila crkva oslikana otajstvima sv. krunice.Te slike radio je Vjekoslav Pifat, dekorativni slikar iz Vukovara 1928.
Crkva je imala 8 prozora i dvoja vrata. Pod je bio od kamenih ploča. U Crkvi su se nalazile dvije grobnice, Antuna Adamovića i njegova sina Rudolfa, vlastelina iz Čepina i graditelja te crkve. Crkva je imala glavni oltar posvećen Bl. Dj. Mariji. Bio je od drveta. Uz Gospin kip na oltaru su još bili kipovi apostola Petra i Pavla. Graditelj je bio Josip Obletter- St. Ulrich Graden, Tirol 1909. Oltar Srca Isusova bio je od istog materijala i istog graditelja. Od istog materijala i umjetnika su i propovjedaonica i krstionica. U Crkvi su bili još kipovi: Sv. Josipa, Sv. Antuna, Sv. Obitelji, Sv. Ane i Srca Isusova. Postajale su i prekrasne orgulje. Djelo su bile osječkog majstora Lorenza Fabinga.Imale su 10 registara. Na tornju su bila tri zvona lijevana u tvrtki A. Blazina- Zagreb. Veliko zvono ( Sv. Ivana ) nabavljeno je 1927. a teško je bilo 339 kg. Srednje zvono
( Srca Isusova ) nabavljeno je 1929. teško 205 kg. Malo zvono ( Sv. Josipa ) nabavljeno 1923 g. a težina mu je bila 68 kg. Tonovi: ha, de, gis “ (4)

“G. 1846. požar zahvati selo i izgori s crkvom i Gospin kip, kao i bogati zavjetni darovi.
Ali narod se nije predavao. Gradi novu crkvu iste godine i tu u središtu sela pastavlja novi kip iz Apatina, koji bi zamijenjen 1857. g. kirom Gospe biskupa Strossmayera, kojemu se, nije svidio kip napravljen li Apatinu, jer nije imao nikakovu umjetničku vrijednost i zato je dao u Beču napraviti lijepi kip koji je 1857. darovao Aljmaškom svetištu.
Na istočnoj i zapadnoj strani prostora oko svetišta sagradene su velike nadstrešnice za prijam hodočasnika. K tomu na istočnoj strani svetišta sagrađena je pomoćna kapelica za adoraciju hodočasnika. Na zapadnoj strani postoji 10 soba-ispovjedaonica za potrebe hodočasnika. Teren ako
svetišta može primiti i do 12.000 hodocasnika. Dovedena je pitka voda za okrepu hodačasnika. Zadnjih godina svetište je lijepo obnovljeno iznutra i izvana. Pored tri klasična zvona na tornju svetišta postavljeno je još pet elektronskih zvona. Ona veselo pozdravljaju hodočasnike koji dolaze u ova svetište.” (5)

(3) - STJEPAN SRŠAN, Časopis “Hrašće”, ( br. 3, 08.1996.g. )
(4) - ANTE MARKIĆ, župa Aljmaš, ( podaci dobiveni 25.04.2005. )
(5) - J. LONČAREVIĆ, Sakralno turistički vodić, Slavonije i Baranje, Đakovo-Zagreb, 1985.

 

Tamburaši

Image 4

Izrada u tijeku ...

Uskrs

Image 3

Izrada u tijeku ...

Zbor

Image 2

Izrada u tijeku ...

Obavijesti

MOS URBANI ŠOKCI 12

Izborna skupština 2017.

Slamarska tehnika 2017.

Kazališna predstava

Anketa

Što mislite o novim web stranicama:

 

 

 

 

 


  Rezultati