U stupnjevanju narodnog ruha najsvečanije mjesto preuzeo je zlatovez, koji poput sviloveza dolazi pod stilskim utjecajem baroka i rokokoa. I ovu tehniku odlikuje bogato razvedena ornamentika cvjetnih grana vezena izravno na tkaninu ili preko podloge, u boji zlata ili srebra. Tri su osnovne tehnike veza zlatnim koncem: ubjeranjem, zlatom naskroz i zlatom preko papira. Radionica njeguje tehniku veza zlatim preko papira koja je nešto složenija tehnika , jer se radi s dva konca.
Zahvaljujući dugogodišnjoj voditeljici radionice Ružici Raković Smiljanić zlatovezlociran na području Istočne Hrvatske od 02. 11. 2011.g. ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra RH.

Voditeljice radionice: Matija Jukić i Davorka Galić

Pod stilskim utjecajima baroka i rokokoa obogaćuje se tradicijski način ukrašavanja vezom cvjetnih grana raznobojnom svilenom niti ili zlatovezom, čime ruho postaje svečanije. Plosni vez svilenom niti rijetko se danas izvodi, upravo ovom radionicom pokušava se oteti zaboravu.

Voditeljica radionice : Ivana Ostrogonac

Tehnika ukrasne čipke rupičastog veza šupljikanjem i obamitanjem, poput kukičanja također je već svugdje zastupljena. Danas svoje mjesto zauzima i suvremeno strojno šlinganje, koje može kao i ručno dostojno prezentirati ovu tehniku dobrom izvedbom i ornamentikom.

Voditeljica radionice: Ivana Ostrogonac

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u tekstilne ukrasne tehnike ulazi danas sveprisutna heklana čipka na rubovima dijelova nošnji i uporabnog tekstila, a kasnije često zamjenjuje stariju čipku priplet i rasplet.
U ovoj radionici posebno se vodi briga o osuvremenjivanju te se svake godine prate trendovi i tehnika se prilagođava izradi modernijih predmeta.

Voditeljica radionice: Ana Muhar

Čunčanje je vrsta čipke koja se radi posebnom alatkom tzv. čunkom, a tehnika je uvezena iz Amerike 20-tih godina prošlog stoljeća. Prema kazivanju umirovljenog učitelja iz Đeletovaca gospodina Zvonimira Vanđure prvi čunak je u to selo donjela njegova majka Marija i uspješno je obučavala žene koje su prihvatile tehniku i izrađivale čipke za nošnje. Danas se tehnika primjenjuje u izradi modernih predmeta.

Voditeljica radionice: Dubravka Štivić

Štrikanje pripada austrougarskim utjecajima, poput obrtničke izrade pletenih i valjanih predmeta po uzoru na uniforme. Radionica štrikanja promovira narukvice šticle s upletenim zrncima koje su bile sastavni dio ženske (negdje i muške) , svečane narodne nošnje kao i suvremenijih predmeta inspiriranih tradicijom.

Voditeljica radionice: Dubravka Golubić

Ova netradicijska tehnika usredotočila se na tradicijsku ornamentiku te uspješno promovira motive koje prenosi sa narodnih nošnji na razne uporabne predmete.

Voditeljica radionice: Julija Nemet Mihaljević

Pod građanskim utjecajima u posljednjoj fazi nošenja narodne nošnje seoska sredina stvara svoje krojeve i ukrase, svoja pravila kako odjeća treba izgledati. U svakom vremenu i kraju se može prepoznati specifično tradicijsko ruho. Pri ovoj radionici nastale su rekonstrukcije narodnih nošnji, mnogi popravci, prepravci pa čak i pokoji novi model odjevnog predmeta.

Voditeljica radionice: Anica Dragić

Starinski tip ruha na našem prostoru odlikuje bijelo domaće platno. Ukras je bio izveden starinskim tehnikama veza brojem i po pismu u jednostavnim bojama pamučne niti (od bijele, preko cvrene, tamnomodre do crne). Najčešći su motiv geometrizirane cvjetne grane.
Vez po papiru je prilagođena verzija tradicijskog veza mađim dobnim skupinama gdje se na već označenoj shemi "bockanjem" prenosi na hamer papir i nakon toga provlačenjem niti kroz označene točkice veze se određeni motiv.

Voditeljice radionice: Ana Dragić i Ljubica Pilipović

Radionica obnavlja šaranje voskom ili batik tehniku, nekada najzastupljeniju tehniku ukrašavanja uskrsnih jaja u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Voditeljice su istražile, evidentirale i primijenile ornamentiku konkretne sredine na temelju kazivača. Kako je ova tehnika bila gotovo u izumiranju cilj radionice je bio obučiti što više polaznika pa je radionica proširila svoje djelovanje u osnovne i srednje škole, vrtiće i muzeje.

Voditeljice radionice: Ana Dragić i Ljubica Pilipović

Božićni običaj u Šokaca bio je ukrašavanje božićnog drvca "krispana", borove grane koju su sami donosili iz šume i objesili na zid. Kako nije bilo ukrasnih lampica i kuglica domaćice su pri pečenju božićnih kolača odvojile dio koji su ukrasile i potom ukrasile granu. Da bi bilo raskošnije nanizali su se lanci od "pucara" (kokica) te omotali oko grane. U vrijeme adventa održavaju se radionice ovih ukrasa, uglavnom u osnovnim školama.

Voditeljice radionice: Ana Dragić i Ljubica Pilipović